Bumbarasti ljiljak | Hemaris fuciformis | Broad-borded Bee Hawk-moth

Bumbarasti ljiljak (Hemaris fuciformis)
Bumbarasti ljiljak (Hemaris fuciformis), mužjak na cvijetu dinarske prženice (Knautia dinarica)

Znanstveno ime: Hemaris fuciformis (Linnaeus, 1758)
Porodica – rod: Sphingidae – Hemaris
Englesko ime: Broad-borded Bee Hawk-moth
Kategorija ugroženosti u Hrvatskoj: NE (nije procjenjivana)
Raspon krila: 40-48 mm
Biljka hraniteljica gusjenice: kozlovine (Lonicera sp), posebno crvena kozja krv (Lonicera xylosteum)

Uvod

Bumbarasti ljiljak (Hemaris fuciformis) prisutan je u našem planinskom području iako postoje i nalazi na nižim nadmorskim visinama. Npr. na Velebitu je prisutan na nadmorskim visinama tipično oko 800 – 1400 m.

Prva generacija oko 6. mj. brojnija je u odnosu na generaciju iz početka 9. mj. koja ponekad izostane (izvor je vlastito promatranje na Srednjem Velebitu od 2010-2020 godine). Važan je oprašivač. Rasprostranjen je u Europi i Aziji gdje je prisutno nekoliko podvrsta.

Spolni dimorfizam i identifikacija

U diskalnom dijelu ima većim dijelom prozirna krila sa neprozirnim rubovima. Tijelo je dlakavo sa maslinastom bojom gornje strane prednjeg dijela. Stražnji dio tijela na gornjoj strana mijenja boju u pojasevima, tamno – maslinasto – tamno, sa bočnim svijetlim dijelovima. Sličan je malo krupnijem uskorubom bumbarastom ljiljku (Hemaris tityus) koji ima nešto više zdepasto tijelo, veću površinu krila, te uže neprozirne rubove na krilima.

Bumbarasti ljiljak (Hemaris fuciformis), male
Bumbarasti ljiljak (Hemaris fuciformis), mužjak na stričku

S obzirom na prisutnu varijabilnost i stanje pojedinih jedinki nije jednostavno utvrditi razliku između mužjaka i ženke. Tijelo mužjaka je nešto uže i na kraju ima dlakavi repić u obliku male lepeze koja ima svijetli središnji dio. Kod malo starijih jedinki taj repić obično otpadne djelomično ili u cijelosti tako da je moguće pouzdano ustanoviti spol jedino pregledom genitalija.

Bumbarasti ljiljak (Hemaris fuciformis), female
Bumbarasti ljiljak (Hemaris fuciformis), ženka na cvijetu livadne kadulje (Salvia pratensis)

Ponašanje

Ujutro i prijepodne, čim se temperature podignu iznad 15°C, imago je aktivan u potrazi za nektarom. Hrani se tipično nektarom stričaka (Cirsium sp), lisičine (Echium vulgare), prženice (Knautia sp), livadna kadulja (Salvia pratensis) itd. Navedene biljke rastu uz šumske ceste i na livadama uz rubove šume. Let od biljke do biljke je brz i može se čuti. Često obilazi isti teren i iste cvijetove u razmacima od cca 15-30 minuta. Tijekom hranjenja, dok nečujno lebdi, prednjim nogama lagano dodiruje cvijet i sa sisalicom uvlači nektar. Ovisno o raspoloživom nektaru i obliku cvijeta zadržava se do nekoliko sekundi kružeći u letu. Ispod je kratak video bumbarastog ljiljka u letu, tijekom hranjenja. Snimljeno na Velebitu.

Razmnožavanje

Nakon parenja ženka polaže jaja na biljku hraniteljicu (kozlovine, Lonicera itd). Iz jaja se razvija zelenkasta gusjenica koja ima karakterističan repić tipičan za porodicu Sphingidae. Prezimljavanje se odvija u stadiju kukuljice koja je tamno smeđe boje.

Rasprostranjenost u Hrvatskoj

Jedna od dokumentiranih biljaka hraniteljica gusjenice bumbarastog ljiljka u Europi je crvena kozja krv (Lonicera xylosteum). Postoje izvori koji navode i druge biljke hraniteljice i u budućim radovima bi trebalo provjeriti te navode i na terenu Hrvatske. Ako se napravi usporedba distribucije nalaza bumbarastog ljiljka u Hrvatskoj (Biologer nalazi) sa biljkom Lonicera xylosteum (nalazi FCD baza) dobiva se određena korelacija. Ispod je karta nalaza bumbarastog ljiljka prema Biologer podacima sa crveno označenim područjima biljke hraniteljice (Lonicera xylosteum). Nalazi van crvenog područja upućuju na mogućnost drugih vrsta biljaka hraniteljica.

Reference i literatura

● Baza nalaza Biologer,
● Baza nalaza FCD (PMF, Botanički zavod, T. Nikolić),
● Evgeny S. Koshkin, Sergey I. Yevdoshenko, Diversity and ecology of hawk moths of the genus Hemaris (Lepidoptera, Sphingidae) of the Russian Far East, Journal of Asia-Pacific Biodiversity 12 (2019) 613-625,
● Pittaway AR, Kitching IJ. 2019. Sphingidae of the Eastern Palaearctic (including Siberia, the Russian Far East, Mongolia, China, Taiwan, the Korean Peninsula and Japan). Smjernica: http://tpittaway.tripod.com/china/china.htm (zadnji pristup 30.11.2020),
http://www.pyrgus.de/Hemaris_fuciformis_en.html.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*