Pčelarice i lažni mit o štetnosti

Uvod

Pčelarice (Merops apiaster) su ptice selice. Ptica je teška oko 55g, dugačka oko 27cm i raspona krila od oko 38cm. Tijekom zime boravi u Africi (većinom u južnijim dijelovima), a na gnježđenje dolazi na sjever Afrike, mediteranski krug zemalja i zapad Azije. Na samom jugu Afrike dio ptica su stanarice. Postoje evidencije dolazaka i do Škotske pa čak i skandinavskih zemalja, ali to je rijetkost.

Tropske boje i skladan izgled tijela daju ovoj ptici poseban status u ptičjem svijetu, tim više što u Europi nema puno konkurenata za takvu ljepotu. Rijetko koja ptica posjeduje takvu ljepotu. Brojnim ljubiteljima promatranja ptica pčelarica je broj 1.

Kod pčelarica koje su selice, mužjak i ženka se pare u sezoni, a naredne sezone obično biraju drugog partnera. Zajedno u paru tijekom života samo su pčelarice koje su stanarice na jugu Afrike. Razlika između mužjaka i ženke je teško uočljiva, tek kada su zajedno može se primijetiti da mužjak ima nešto više smeđe nijanse na krilima, dok kod ženke prevladava više zelena boja.

Biraju terene bogate kukcima letačima kao što su vretenca, leptiri, ose, bumbari, pčele itd. Gnjezda rade u zemlji ili tvrđem pijesku na višim otkopima ili obalama lokvi.

Ponašanje

U našu zemlju dolaze od kraja travnja do početka svibnja, a zadnje pčelarice odlaze početkom rujna. Osim izgleda, pčelarice su vrlo zanimljive i po ponašanju. Nakon dolaska u naše krajeve okupljaju se oko prošlogodišnjih gnjezdilišta i formiraju kolonije i od stotinjak parova (kod nas je takva kolonija rijetkost). Mužjak i ženka imaju ritual parenja i pri tome mužjak često puta hrani ženku predajući joj ulovljenog kukca. Gnijezde se tako da u pjeskovitoj zemlji kopaju uske rupe duboke i više od 1 metra. Krajem svibnja i početkom lipnja ženka na dnu rupe polaže 4-8 jaja.  I ženka i mužjak leže na jajima ali ženka to radi duže i jedino ona leži na jajima noću. Nakon 20 dana ptići izlaze na svijet i onda započinje ciklus hranjenja ptića. Sve pčelarice iz kolinije ih hrane tako da im odnose uhvaćene kukce u rupu. Na taj način se vrsta bolje održava jer u slučaju da roditelji negdje nastradaju mlade ptice imaju više šanse da opstanu. Nakon mjesec dana mlade ptice izlaze iz rupe i odmah lete zajedno sa roditeljima i drugim pticama iz kolinije. Hranjenje se nastavlja sve dok mlade ptice ne ovladaju boljom tehnikom leta i lovom kukaca u letu. Tada se kolinija polako počinje seliti prema krajevim koji imaju na raspolaganju više letačkih kukaca, npr. odlaze u kotline naših gorskih predjela. Tu se zadržavaju narednih 10-tak dana, do kraja kolovoza, a onda početkom rujna odlaze dalje na jug prema Africi.

Ispod na kratkom videu (malo više od 1 minute) kojeg sam snimio u Hrvatskoj možete vidjeti ponašanje pčelarica, kod udvaranja, parenja, hranjenja i prilikom izrade gnijezda:

Pčele i pčelarice

Pčelarice kao i lastavice love isključivo u letu, a plijen su krupniji kukci koji lete (leptiri, bumbari, stršljeni, hruštevi, vretenca, pčele drvarice, obadi, ose, pčele, krupne muhe). Dugo vremena promatram i fotografiram pčelarice. Kod promatranja odmah je jasno da više vole krupniji plijen tako da im pčele čine udio do 10% plijena čak i u slučajevima da se ptice nalaze u blizini pčelinjaka. Važno im je da na terenu ima raznih kukaca jer im prehrana mora biti mješavina raznih kukaca koja će zadovoljiti uvjete za rast i razvoj mladih ptica. Ispod su slike sa primjerima plijena kojeg lovi pčelarica, sve sam snimio na raznim mjestima u Hrvatskoj:
 

 
Tijekom gnježđenja pčelarice love u pravilu u radijusu od svega 1-2 km od gnjezdilišta. Vješto love kukce u letu, a najvažnije im je sigurnost njihovog gnjezdilišta. Kad su u fazi gnježđenja, obično čekaju i promatraju leteće kukce dok su pčelarice na slijetnoj grani. Kada uoče kukca koji je pogodan za ulov, polijeću, usmjere se prema plijenu i praktički nepogrešivo odrade zadatak. Pčelarice rijetko gutaju plijen u letu. Nakon ulova, vraćaju se na granu (žica, kamen itd), udaraju kljunom plijen o neki tvrdi predmet (grana, kamen, žica) da omekša i da se umrtvi (obavezno ako je kukac sa žalcem) te ga tek onda gutaju ili ga odnose u gnijezdo. Dakle ako se promatra njihovo slijetno mjesto dalekozorom vrlo jednostavno se može utvrditi kakav plijen love i koji udio pčela je u njemu.

Pčele imaju svoje prirodne neprijatelje, pauke, kukce kao npr stršljene, razne vrste ptica.
 

Sve studije koje su do sada napravljene pokazuju da pčelarice na svom staništu gdje se nalaze u dužem periodu (tijekom sezone) ne smanjuju broj pčela za više od 1%. Jedna takva zanimljiva studija o utjecaju pčelarica na brojnost pčela je napravljena na fakultetu u Padovi, u nama susjednoj Italiji. Autori – znanstvenici, Maria Inglisa i Paolo Galeotti u studiji pod nazivom “Estimating Predation Impact of Honeybees Apis Mellifera L. by European Bee-eaters Merops Apiaster L.” navode da ptice pčelarice na nekom staništu ne smanjuju broj pčela za više od 1%. Stoga je sasvim neopravdano smatrati te ptice štetočinama, što je čest slučaj kod needuciranih pčelara u nekim našim sredinama, a nažalost popraćena neznanjem naših stručnih krugova kao što je primjer sa udrugom BIOM. Tijekom 2015 godine pratio sam i jednu koloniju u zapadnoj Hrvatskoj. Sasvim slučajno pčelar je postavio moderan kontejner sa pčelama svega pedesetak metara od gnjezdilišta sa desetak parova pčelarica. Tijekom srpnja pitao sam ga da li su mu pčele u redu i da li primjećuje neke probleme. Rekao je da je jako zadovoljan i ništa nije primjetio u smislu smanjenja broja pčela ili gubitka matica tijekom rojenja. Iznenadio se kada sam mu rekao da su u neposrednoj blizini pčelarice i to već dugo vremena, naime on nije ni znao da je pčelinjak postavio neposredno do pčelarica. Nakon svega bilo mu je sasvim jasno da pčelarice nisu napravile negativan utjecaj na njegov pčelinjak. Slušao sam razne priče pčelara koji sa užasom spominju pčelarice koje napadaju njihove pčelinjake. Dugo pratim te ptice, za uspješno snimanje potrebno je shvatiti njihovo ponašanje. Nikada nisam primjetio zadržavanje pčelarica pored pčelinjaka i fokusiranje na pčelu kao jedini ulov. Pčela je sporedan ulov pčelarica, a ulovom stršljena pčelarice čine i pomoć pčelama. Kao što sam već naveo u drugim zemljama su proveli relevantne studije i nema dokaza da su pčelarice napravile mjerljivu štetu pčelarima. Nema isplate subvencija koje bi sigurno bile plaćene da ima znanstvene i ekonomske osnove.

Pčelarice su u Hrvatskoj, a i u većini drugih zemalja strogo zaštićena vrsta i to je definirano našim Zakonom. Puno prije čovjeka, kao vrsta pčelarice su postojale zajedno sa pčelama i izgradile su ravnotežu u prirodi. Čovjek je povećao broj pčela, promijenio floru, uveo monokulture, pesticide i brojnim drugim intervencijama napravio neravnotežu u prirodi. Iako je to “viši stupanj”, bilo bi razumno da uzgajivači pčela koji se pčelarstvom mahom bave iz komercijalnih razloga i u tom segmentu sagledaju problem. Paradoks je isticati prirodnu kvalitetu proizvedenog meda, a onda oduzimati nešto prirodi što je stvorila prije čovjeka. U slučaju vlastitog neuspjeha ili lošijih rezultata, čovjek je po mentalitetu sklon optuživati nekog drugog, pčelarica je odličan primjer, od datog joj imena, do odnosa prema njoj. Needucirani pčelari često puta kažu “pa i ime joj kaže da ubija pčele”. I medvjed ima “med” u nazivu, pa nikome ne pada na pamet da kaže da medvjed jede samo med i da ga zbog toga treba ubiti.

Ekocid i neznanje

U brojnim zemljama pčelarica je ponos matične faune.  Ne smiju se uznemiravati. Na žalost kod nas ima vrlo negativnih primjera ekocida pčelarica kao ovaj primjer u Cetinskoj krajini kojeg sam pronašao i prijavio (PU Sinj i DZZP) 2017 g. u 6 mj. Praktički je uništena velika kolonija pčelarica na Perućkom jezeru, sigurno jedna od većih u Hrvatskoj. Tijekom tog incidenta, lokalno stanovništvo mi je reklo da je to najvjerojatnije napravio lokalni pčelar-lovac koji je viđen da i puškom ubija pčelarice. Brojni mediji (od Facebooka gdje sam to objavio do raznih portala) su nakon toga popratili taj slučaj začuđeni surovošću tog primjera, a na žalost svojim indirektnim komentarima pojedini needucirani pčelari i “stručnjaci” su dali opravdanje za tako nešto, optužujući pčelarice da rade velike štete. S obzirom da su najveće kolonije pčelarica na sjeverozapadu Hrvatske, postavlja se logično pitanje zašto se tamo ljudi ne bune da im rade štetu, a pčelari i tamo imaju pčelinjake? Jesu li one na jugu nešto posebno agresivne prema pčelama ili su ljudi i mitovi drugačiji? Suprotno nekim našim stručnim krugovima koji pišu plaćene studije po narudžbi ustanovio sam da na terenima gdje pratim pčelarice (zapad i jug Hrvatske) njihov broj u zadnje 4 godine je u bitnom padu, uglavnom je to po gnjezdilištu u prosjeku 30-40% manje ptica, a neka gnjezdilišta su potpuno nestala jer su ptice nastradale bilo tijekom seobe bilo tijekom gnježđenja ili su im pak gnjezdilišta fizički uništena zbog erozije ili građevinskih radova. S obzirom da u našoj sredini novac odlučuje, a da su u razvijenim zemljama već objavljeni relevantni znanstveni rezultati o tome da pčelarice ne čine štetu (navedeno u gornjem tekstu), ne bi me čudilo da se kod nas nađe neki “stručnjak” koji će za novac zainteresiranih ljudi i grupacija napisati studiju koja “dokazuje” da pčelarice rade veliku štetu. Čuo sam da interes postoji.

Zaključak

Navedene relevantne znanstvene studije kao i moja višegodišnja promatranja potvrđuju da pčelarice na svom staništu ne smanjuju broj pčela za više od 1%. Nisu invazivne, nisu štetnik i njihov broj se na žalost smanjuje zadnjih godina u Hrvatskoj jer se ne provode adekvatne mjere zaštite. Zaštičena su vrsta. Neopravdano su optužene od pčelara pa i pojedinih “stručnih” krugova u RH. Pčelarice za razliku od pčelara ne narušavaju ravnotežu u prirodi, naprotiv doprinose joj, a i prisutne su daleko duže. Na prostorima gdje su rasprostranjene i gdje ima pčela i pčelara, ljudi dvojako reagiraju na njihovu prisutnost što je direktno vezano sa edukacijom ljudi.

Na sreću ima i pozitivnih primjera gdje je edukacija i svijest ljudi pomogla da ove lijepe i zanimljive ptice ostanu i dalje dio naše faune. Nedaleko Virovitice uređen je i obilježen prostor gdje je zaštićeno veliko gnjezdilište pčelarica koje su ponos tog kraja koji ima vrijedne ali i educirane pčelare. Ove ptice nadopunjuju i turistički potencijal jer brojni strani gosti uživaju u promatranju i fotografiranju pčelarica kojih nema na sjeveru Europe. Volio bih da se na pojedinim mjestima prirede i adekvatne promatračnice prilagođene i za fotografiranje. To nije veliki trošak, a nudi dodatnu atrakciju za posjetitelje koji vole prirodu.