Uvod
Sova ušara (Bubo bubo) je naša najveća sova i pripada grupi najvećih sova u svijetu. Mužjak je manji od ženke. Najveća zabilježena težina sove ušare je 4,6 kg. Raspon krila je do 1,90 m. Slične je veličine kao npr. suri orao. Nastanjuje područje Europe i Azije. Postoji 14 evidentiranih podvrsta. Razlikuju se u nijansama boja, nekim odlikama ponašanja i izborom staništa. Bojom perja odlično se prikriva u svojem staništu. Intenzivna narančasto crvena boja očiju je ono što je karakteristično.
Stanište
U Hrvatskoj ju nalazimo u gorskim i primorskim područjima. Voli kamena šumovita područja koja su pomiješana sa otvorenim niskim raslinjem i travom. Šumoviti dio treba imati velika stabla. Preferira crnogoricu. Teritorijalna je i brigu o zaštiti teritorija veličine od cca 25km2 do 50km2 preuzima mužjak koji je 20-30% manji od ženke. Izbjegava područja gdje je prisutna ljudska aktivnost. Na žalost iz kontinentalnog dijela Hrvatske je istrijebljena zbog lova. U primorskom dijelu je ugrožena zbog uništavanja staniša, brojnih požara i lova.
Glasanje
Mužjak se glasa hukanjem i njime označava da je njegov teritorij zauzet. Glasanje je najčešće od jeseni do sredine zime. I u proljeće se ponekad javlja. Ispod je video sa glasanjem mužjaka:
Ispod možete čuti “razgovor” mužjaka i ženke kojeg sam snimio u našoj primorskoj šumi. Mužjak huće, a ženka odgovara kreštanjem (možda prije lići vrisku):
Prehrana
Plijen lovi najčešće u sumrak kada pažljivo promatra teren sa neke dobro odabrane točke na drveću ili stijeni. Ima odličan vid i sluh, iako prema istraživanjima sova ušara prvenstveno koristi vid za detekciju plijena. Na uočeni plijen ustremljuje se u nečujnom letu. Žrtvu hvata kanđama koje su dugačke 3cm i ubija plijen snažnim stiskom.
Za plijen bira prvenstveno sisavce i druge ptice, većinom dok su na tlu, no nisu rijetki ulovi u letu, na stijeni, drvetu i slično. Lovit će i žabe, zmije, guštere. Odličan je regulator ravnoteže u prirodi. Težina plijena može biti i do 8kg. Plijen koji je lakši od njene težine odnijet će u gnijezdo ili na neko sigurno mjesto i tamo će ga pojesti ili dati mladima. Manji plijen guta u komadu. Teži plijen će pojesti na mjestu ulova čupajući komade mesa kljunom. Ako tijekom sumraka nema dovoljno ulova lovnu aktivnost će produžiti i tijekom dana.
Važnost u prirodi
Sova ušara je izrazito dobar regulator u prirodi. Prvenstveno lovi onaj plijen kojeg ima trenuto najviše u prirodi i time uspostavlja ravnotežu. Plijen su joj na prvom mjestu glodavci. Najezde štakora, miševa i voluharica, zečeva, kunića dobro se reguliraju prisustvom sove ušare na njihovom staništu. I ne samo glodavce, sova ušara bira za plijen mlade lisice, kunu zlaticu i bijelicu, ježa, divlju mačku i sličan plijen. Lovi i druge vrste ptica od golubova, pataka, prepelica, jarebica, čaplji, škanjaca, jastreba, drugih vrsta sova i slično.
Prirodni neprijatelji
Nema ih puno i zabilježeni su rijetki ulovi sove ušare od drugih predatora. Pojedine vrste orlova, npr suri orao, mogu uloviti manje i slabije sove ušare. Ostaci hrane pored gnijezda mogu privuči druge predatore tako da npr kune znadu uloviti mladunce sove ušare. Zdravi i odrasli primjerci sove ušare praktički nemaju prirodnog neprijatelja.
Razmnožavanje
Sova ušara je monogamna i gnijezdi se u pravilu svake godine u istom gnijezdu. Za gnijezdo bira šuplja stara debla, šupljine u kamenu ili napušteno gnijezdo od druge ptice grabljivice. Ne gradi gnijezdo i ne skuplja materijal za njega. Često koristi gnijezdo na tlu u neprohodnim dijelovima šume. Ležanje na jajima je u periodu veljača-ožujak. Jaja se polažu u razmaku od 3 dana. Broj jaja varira od 1-3, rijeđe 4-6 kom. Inkubacija traje oko 33 dana. Na jajima je ženka i za to vrijeme ju hrani mužjak. Nakon izlijeganja majka ostaje još 2-3 tjedna uz ptiće, a mužjak lovi i donosi plijen. Nakon toga oba roditelja love s time da mužjak polako prestaje biti aktivan u lovu za mladunce i brigu o njihovoj prehrani preuzima ženka. Ptići su prvih nekoliko dana slijepi. Imaju sivkasto paperje. Smrtnost ptića uvelike ovisi o raspoloživoj prehrani i vještini roditelja. Količina raspoloživog plijena bitno određije brojnost populacije sove ušare.
Zanimljivosti i napomene
Sova ušara u našim krajevima nije selica, par zadržava svoj teritorij tijekom života. Kada mlade ušare odrastu, najčešće je to u 9. mj, odlaze do 150km dalje u potrazi za svojim teritorijem. Na sjeveru Azije, gdje je druga podvrsta sove ušare, ona je dijelom selica tj skitalica i tijekom života se gnijezdi na različitim mjestima.
„Uši“ koje vidite na slici nisu uši već pera koja ih imitiraju. Kao i kod sove male ušare (Asio otus) nije jasna uloga lažnih ušiju.
U prirodi sova ušara živi do cca 20 godina, a u zarobljeništvu i do 60 godina. Iz te razlike jasno je da je njen opstanak u prirodi ovisan o smanjenom obimu prehrane kao i ljudskom utjecaju od lova do uništavanja staništa. Sa 2 godine starosti zrela je za razmnožavanje.
Reference:
1. Brački zbornik, br. 14, Antun Cvitanić: Ornitofauna otoka Brača, 1984,
2. Vlastita promatranja, audio snimke, slike i video materijali. Kopiranje nije dozvoljeno, zaštićeno Zakonom o autorskim pravima.
Izvrstan izvor informacija za zaljubljenike u prirodu i u ovom slučaju o sovi ušari.
Često odlazim u planine gdje sam jednom prilikom u dubokoj bukovoj šumi izvan markiranih staza naišao na pet sova ušara na ovećoj gomili već osušenih bukovih grana okresanih s debla poslije neke davne sječe.
Sove nisam uočio iako sam gomili prišao na nekoliko koračaja. Jedna po jedna su uzletjele i izgubile se u gustoj šumi.
Razlog okupljanja sova na jednom mjestu ubrzo sam otkrio… nebrojeno voluharica iskakalo je iz gomile suhih grana. Te godine na Platku i okolici bila je najezda malih glodavaca.
Bila je to savršena samoposluga za gladne sove koje su se gostile i uspostavljale prirodnu ravnotežu u njihovoj šumi.
Hvala liijepa na posjeti i odličnom opažanju. Budući da su jako teritorijalne vjerojatno je to bila obitelj na okupu. Negdje u 10-11 mj roditelji tjeraju svoj podmladak da nađu svoj novi dom i mladi odlaze, a roditelji ostaju.